Novosti

Problemi specijalističkog usavršavanja iz psihijatrije u Hrvatskoj: perspektiva specijalizanata

Martina Rojnic Kuzman, Nikolina Jovanovic, Domagoj Vidovic¹, Branka Aukst Margetic², Nina Mayer³, Sandra Blazevic Zelic⁴, Davor Lasic⁵, Sanea Nadj⁶, Andreja Borovecki Simurina⁷, Marija Kudumija Slijepcevic⁸, Marina Bolanca, Milena Skocic⁹, Patricija Katic¹⁰, Tamara Soskic⁹, Silvana Plestina⁹

Klinika iz psihijatrije, KBC Zagreb, Zagreb, Hrvatska

¹Psihijatrijska bolnica Vrapče, Zagreb, Hrvatska

²Psihijatrijska bolnica Ivan Barbot, Zagreb, Hrvatska

³Psihijatrijska bolnica Sveti Ivan, Zagreb, Hrvatska

⁴Klinika iz psihijatrije, KBC RIjeka, Rijeka, Hrvatska

⁵Klinika iz psihijatrije, KBC Split, Split, Hrvatska

⁶Psihijatrijski odjel, opća Bolnica Virovitica, Virovitica, Hrvatska

⁷Psihijatrijski odjel, Bolnica Dubrava, Zagreb, Croatia

⁸Psihijatrijski odjel, opća Bolnica Bjelovar, Bjelovar, Hrvatska

⁹Klinika za psihijalošku medicinu, KBC Zagreb, Zagreb, Hrvatska

¹⁰Psihijatrijska bolnica Rab, Rab, Hrvatska

Sažetak

Cilj studije je procjeniti kvalitetu trenutnog programa specijalističkog usavršavanja iz psihijatrije u Hrvatskoj koristeći objektivne pokazatelje akademskog postignuća specijalizanata i njihovu subjektivnu procjenu formalnog programa specijalizacije i provedbu istog u praksi. Pomoću upitnika smo ispitali 66 specijalizanata iz 15 psihijatrijskih ustanova, klinika i psihijatrijskih odjela u op}im bolnicama u Hrvatskoj. Upitnik sadrži pitanja o općem profilu specijalizanata psihijatrije u Hrvatskoj, o objektivnim pokazateljima akademskog postignuća psihijatara, te ocjenu postojećeg programa specijalizacije. Ispitali smo 89% svih specijalizanata koji su u rujnu i listopadu 2006. godine imali taj status u Republici Hrvatskoj (66 od ukupno 74 specijalizanata). Dobiveni rezultati ukazuju da su specijalizanti psihijatrije bili vrlo dobri studenti tijekom školovanja na medicinskom fakultetu, te da je većina njih nastavila poslijediplomsko školovanje. Dio specijalizanata pokazuje velik interes za znanstveni rad i kliničku psihijatriju, a većina je ukljućena u psihoterapijsku edukaciju izvan redovitog specijalističkog usavršavanja. Većina ispitanika je tek djelomično zadovoljna provedbom programa specijalizacije, te smatra da su glavni nedostaci vezani uz nedostatnost praktične psihoterapije, nedjelotvornost sustava mentorstva i nedostatak financijskih sredstava. Rezultati otkrivaju glavne probleme specijalističkog usavršavnja iz psihijatrije u Hrvatskoj. Slijedeći navedene rezultate provest ćemo istraživanje među mentorima, što će omogućiti daljnje sagledavanje problema i razvoj specifičnih mjera u svrhu poboljšanja edukacije iz psihijatrije u Hrvatskoj.

Cijeli tekst u Colleguim Antropologicum 2009; 33 (1): 217-223 ili

http://www.collantropol.hr/